BLAŽENI LADISLAV FINDYSZ SVEĆENIK I MUČENIK

Portret beatyfikacyjny bł. Władysława Findysza

BLAŽENI LADISLAV FINDYSZ
SVEĆENIK I MUČENIK

LADISLAV FINDYSZ rodio se 13. prosinca 1907. u Krościenko Niżne, u blizini Krosnoga (Poljska), u obitelji Stanislava Findysza i Apolonije Rachwał, zemljoradnika čvrsto ukorijenjenih u katoličkoj vjeri. Slijedećega dana, 14. prosinca 1907., kršten je u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krosnom.
Godine 1919. završava osnovnu školu u Krościenko Niżne, koju su vodile Sestre Felicijanke (CSSF), te se upisuje u građansku gimnaziju. U jesen 1927. dolazi u Przemyśl te ulazi u Veliko Sjemenište. Formacija prema svećeništvu odvija se pod vodstvom rektora Blaženoga Ivana Balickoga. Zaređen je za svećenika 19. lipnja 1932. Obavlja službu župnoga vikara u Borysławu, Drohobyczu, Strzyżówu i Jasłau. Dana 8. srpnja 1941. imenovan je upraviteljem župe Svetih apostola Petra i Pavla u mjestu Nowy Żmigród. Slijedeće godine, 13 kolovoza 1942., imenovan je župnikom iste župe.
Tri godine pastoralnoga djelovanja u mjestu Nowy Żmigród bile su prožete zauzetim pastoralnim radom, ali i bolnim ratnim iskustvima. Dana 3. listopada 1944. njemačka je vojska prognala svećenika i sve mještane. Po povratku, 23. siječnja 1945., posvećuje se ponovnome oživljavanju župnih aktivnosti.
Nakon rata, u teškim okolnostima komunističke vladavine, obavlja svoju službu. Velečasni Findysz nastavlja djelo moralne i vjerske obnove župe, žrtvuje se kako bi obranio vjernike, osobito mlade, od sustavne i dosljedne komunističke ateizacije; pomaže, također materijalno, sve stanovnike na području župe, ne vodeći računa o njihovoj nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti; spašava brojne grkokatoličke obitelji (»Łemki«), koje su u nemilosrdnome progonu komunističkih vlasti bile protjerivane iz svojih domova.
Pastoralno djelovanje velečasnoga Findysza vrlo je neugodno za komunističke vlasti. Od 1946. prate ga tajne službe. Godine 1952. školske vlasti zabranjuju mu predavanje vjeronauka u gimnaziji. Ne može vršiti svoju djelatnost na cijelome teritoriju župe, budući da mu barem dva puta (1952. i 1954.) okružne vlasti odbijaju zahtjev za boravišnu dozvolu u graničnome području, gdje se bio nalazio jedan dio župe.
Crkvene vlasti smtaraju ga revnim župnikom: prima odličja u skladu s odredbama Expositorio Canonicali: od 1946. može nositi roketu, a od 1957. i kraći plašt. Te je godine imenovan i zamjenikom dekana, a 1962. postaje dekanom dekanta Nowy Żmigród.
Godine 1963. započnje pastoralnu djelatnost »koncilskih djela dobročinstava« (duhovna potpora Drugoga vatikanskog sabora), šalje pisma župljanima koji ne žive u skladu s vjerskim i moralnim načelima, potičući ih i hrabreći ih, da ponovno uspostave red u svome kršćanskom životu. Komunističke vlasti oštro reagiraju na taj oblik pastoralne djelatnosti, optužujući ga da prisiljava vjernike na vjerske čine i obrede. Nakon što ga je ispitalo Tužilaštvo Vojvodstva Rzeszów, 25. studenoga 1963., biva uhićen i odveden u zatvor dvorca Rzeszów. Između 16. i 17. prosinca 1963. odvija se proces na Sudu Vojvodstva Rzeszów, gdje biva osuđen na dvije godine i šest mjeseci zatvora. Istraga, optužba i osuda temeljile su se na Dekretu o skrbi za slobodu savjesti i vjeroispovijesti od 5. kolovoza 1949., koji je, u stvari, bio sredstvo komunističkih vlasti za ograničavanje i iskorijenjivanje vjere i Katoličke crkve iz poljskoga javnog i privatnog života. Velečasni Findysz bio je također javno ocrnjen, oklevetan i unaprijed osuđen u tendencioznim novinskim natpisima. U zatvoru dvorca Rzeszów bio je podvrgnut tjelesnim, duševnim i duhovnim zlostavljanjima i ponižavanjima, a 25. siječnja 1964. prebačen je u Krakov, u zatvor u Ulici Montelupich.
Malo prije nego što je bio uhićen (rujan 1963.), bio je podvrgnut teškome kirurškom zahvatu odstranjenja štitnjače, te je njegovo zdravstveno stanje bilo neizvjesno poradi mogućih komplikacija. Dok se oporavlja od te operacije, ostaje pod liječničkom skrbi, iščekujući zahvat na rakom načetom jednjaku, koji je predviđen za prosinac iste godine. Istraga, proces te zatvorske kušnje ostavljaju, izvan svake sumnje, veliki utjecaj na razvitak bolesti velečasnoga Findysza, koji je morao biti hospitaliziran u zatvorskoj bolnici. Njegovo zdravlje ne pokazuje znakove poboljšanja, poradi nedostatka specijalističke liječničke skrbi i osobito poradi nemogućnosti operacije raka; tako je osuđen na polaganu smrt. Bolest susljedno napreduje, što potvrđuju i medicinske analize, provedene u zatvorskim bolnicama u Rzeszówu i Krakovu.
Od samoga početka izdržavanja zatvorske kazne njegov odvjetnik i Biskupijska kurija u Przemyślu utječu se Tužilaštvu i Sudu u Rzeszówu, tražeći prekid zatvorske kazne poradi slaboga zdravlja koje može uzrokovati smrt, no ti su zahtijevi odbijeni više puta; bit će uvaženi tek krajem veljače 1964. na Vrhovnome sudu u Varšavi.
U izrazito teškome zdravstvenom stanju, 29. veljače 1964., vraća se iz zatvora u Nowy Żmigród. Ostaje u župnoj kući, pun strpljenja i predanja Božjoj volji, podnoseći patnje uzrokovane bolešću i iscrpljenošću. U travnju je primljen u specijalističku bolnicu u Vroclavu. Detaljni medicinski nalazi potvrđuju rak, koji uslijed razvitka bolesti, ne dopušta operaciju. Vraća se kući te poradi proširenja pluća upada u tešku anemiju, koja ga vodi prema smrti.
Ujutro 21. kolovoza 1964., primivši sakramente, umire u župnoj kući u mjestu Nowy Żmigród te je sahranjen 24. kolovoza na župnome groblju. Sprovodne obrede predvodi mons. Stanislav Jakiel, pomoćni biskup biskupije Przemyśl, uz sudjelovanje 130 svećenika i velikoga mnoštva vjernika.
Dana 27. lipnja 2000. biskup iz Rzeszówa, mons. Kazimierz Górny, na zahtjev velikoga mnoštva vjernika, pokreće biskupijski postupak za proglašenje blaženim velečasnoga Ladislava Fidnysza.
Tijekom rimskoga razdoblja odvijanja postupka za proglašenje blaženim, Kongregacija za proglašivanje svetaca prepoznala je da je velečasni Ladislav Fidnysz bio uhićen i optužen od vlasti komunističkoga režima poradi naviještanja evanđelja, te da su pritvor, kao i pretrpljene tjelesne i duhovne patnje uzrokovale smrt. Stoga ga treba prepoznati kao mučenika za vjeru. Taj je prijedlog bio predstavljen Svetome Ocu, koji ga je i odobrio. Dana 20. prosinca 2004., u nazočnosti Njegove Svetosti Ivana Pavla II., proglašen je dekret u mučeništvu velečasnoga Ladislava Findysza. Apostolsko pismo kojim ga je Njegova Svetost Papa Benedikt XVI. upisao u Popis blaženika svečano je objavljeno 19. lipnja 2005. u Varšavi na završetku Nacionalnoga Euharistijskog Kongresa.
To je prvi završeni postupak proglašenja blaženim koji je utemeljen na mučeništvu nekoga sluge Božjega koji je bio žrtvom komunističkoga režima u Poljskoj. Osim toga, to je prvi postupak proglašenja blaženim koji je započet u biskupiji Rzeszów.

tłum: ks. Hrvoje Škrlec

www.findysz.org